Dislipidemija
Definicija
Dislipidemija označava poremećaj u sastavu lipida u krvi, koji se manifestira povišenim koncentracijama ukupnog kolesterola, lipoproteina niske gustoće (LDL), triglicerida i/ili sniženim vrijednostima lipoproteina visoke gustoće (HDL). Riječ je o značajnom rizičnom čimbeniku za razvoj ateroskleroze i kardiovaskularnih bolesti. Dislipidemija može biti izolirana ili se javlja kao dio metaboličkog sindroma, koji uključuje i hipertenziju, inzulinsku rezistenciju te abdominalnu pretilost. Klinički značaj dislipidemije leži u njenoj povezanosti s aterosklerotskim promjenama na krvnim žilama, što može rezultirati ozbiljnim komplikacijama poput koronarne bolesti srca, cerebrovaskularnih inzulta i periferne arterijske bolesti.
Etiologija
Dislipidemija može biti primarna (nasljedna) ili sekundarna, uzrokovana različitim metaboličkim, prehrambenim i patofiziološkim faktorima. Primarne dislipidemije često proizlaze iz monogenskih mutacija koje dovode do defekata u metabolizmu lipoproteina. Obiteljska hiperkolesterolemija (FH) jedna je od najčešćih genetskih dislipidemija i karakterizira se izrazito povišenim vrijednostima LDL-kolesterola od rane dobi te sklonošću ranoj aterosklerozi i kardiovaskularnim događajima. Sekundarne dislipidemije nastaju kao posljedica bolesti poput šećerne bolesti, hipotireoze, nefrotskog sindroma, kronične bolesti jetre te kao nuspojava određenih farmakoloških sredstava (glukokortikoidi, retinoidi, diuretici). Također, prehrana bogata trans-mastima i zasićenim mastima, sjedilački način života te kronični stres doprinose razvoju dislipidemije.
Klinička slika
Pacijenti s dislipidemijom često su asimptomatski sve do razvoja aterosklerotskih komplikacija. Kod ekstremnih hipertrigliceridemija mogu se javiti eruptivni ksantomi, lipemijska retinalna vaskulopatija te pankreatitis. Dugotrajno prisutne hiperholesterolemije mogu rezultirati tendinoznim ksantomima (Ahilova tetiva, ekstenzorni tetivni čvorovi na prstima) i rožničnim lukom (arcus cornealis). Povišene razine triglicerida mogu također uzrokovati hepatosteatozu i povećati rizik od akutnog pankreatitisa, osobito kada koncentracija triglicerida prelazi 1000 mg/dL. U težim slučajevima može doći do rane pojave koronarne arterijske bolesti i cerebrovaskularnih inzulta, što ukazuje na potrebu za agresivnim terapijskim pristupom.
Dijagnoza
Dijagnoza se temelji na laboratorijskim analizama lipidnog profila, koji uključuje mjerenje ukupnog kolesterola, HDL-kolesterola, LDL-kolesterola i triglicerida. Prema smjernicama Europskog društva za kardiologiju (ESC), procjena kardiovaskularnog rizika ključna je u određivanju terapijskog pristupa. U pojedinim slučajevima indicirana je genetska analiza kod sumnje na obiteljsku hiperkolesterolemiju. Za preciznije određivanje aterogenog rizika mogu se koristiti i dodatni parametri poput apolipoproteina B (apoB) i lipoproteina(a) [Lp(a)], koji su važni pokazatelji rezidualnog kardiovaskularnog rizika kod pacijenata s normalnim ili blago povišenim lipidnim parametrima.
Liječenje
Terapija dislipidemije obuhvaća nefarmakološke i farmakološke mjere. Modifikacija životnog stila, uključujući dijetu sa smanjenim unosom zasićenih masti, povećanu tjelesnu aktivnost i prestanak pušenja, osnovni je pristup. Mediteranska prehrana bogata nezasićenim masnim kiselinama, vlaknima i antioksidansima pokazala je značajne koristi u kontroli lipidnog profila. Farmakološko liječenje uključuje statine kao prvu liniju terapije, dok se u pojedinim slučajevima koriste ezetimib, fibrati, PCSK9 inhibitori te omega-3 masne kiseline. Noviji terapijski pristupi uključuju inhibitore ANGPTL3 proteina i siRNA terapije usmjerene na specifične gene odgovorne za metabolizam lipida.
Prevencija
Primarna prevencija uključuje promjene prehrambenih i životnih navika, dok se sekundarna prevencija odnosi na strogu kontrolu lipidnog profila kod osoba s postojećim kardiovaskularnim bolestima. Redovita kontrola lipida u krvi ključna je za rano prepoznavanje i liječenje dislipidemije. Multidisciplinarni pristup koji uključuje nutricioniste, kardiologe i endokrinologe može značajno poboljšati ishode liječenja i smanjiti dugoročne komplikacije dislipidemije.
Literatura
1. Real, JT., Ascaso JF., (2021). Lipid metabolism and classification of hyperlipaemias. Clin Investig Arterioscler. 1:3-9.
2. Čvorišćec, D., Čepelak, I. (2009). Štrausova Medicinska biokemija. Zagreb: Medicinska naklada.
3. Berberich, AJ., Hegelecorresponding, RA., (2022). A Modern Approach to Dyslipidemia. Endocr Rev. 43(4): 611–653.
4. Ding WY., Protty MB., Davies IG., Lip GYH., (2022). Relationship between lipoproteins, thrombosis, and atrial fibrillation. Cardiovasc Res. 118(3): 716–731. 5. Wu Z., Bagarolo GI., Thoröe-Boveleth S., Jankowski J., (2020). “Lipidomics”: Mass spectrometric and chemometric analyses of lipids. Adv Drug Deliv Rev. 159:294-307.