Ekstruzija diska – klinički, radiološki i terapijski aspekti

Uvod

Ekstruzija intervertebralnog diska predstavlja jedan od oblika hernijacije diska, pri čemu dolazi do proboja unutrašnjeg sadržaja (nucleus pulposus) kroz oštećeni fibrozni prsten (annulus fibrosus), uz zadržavanje kontakta između ekstrudiranog materijala i samog diska. Ova patološka promjena može izazvati značajne neurološke simptome uslijed kompresije korijena živaca ili leđne moždine. Najčešće se javlja u lumbalnom dijelu kralježnice, iako se može javiti i u vratnom (cervikalnom) ili prsnom (torakalnom) segmentu.

Patofiziologija

Intervertebralni disk je fibro-hrskavična struktura koja omogućava fleksibilnost kralježnice i apsorpciju mehaničkih opterećenja. Sastoji se od vanjskog vlaknastog prstena (annulus fibrosus) i unutarnjeg želatinoznog jezgra (nucleus pulposus). Degenerativne promjene, traume ili kronična preopterećenja mogu oslabiti strukturu diska, dovodeći do njegovog pucanja i ekstruzije sadržaja. Kod ekstruzije, materijal prolazi kroz rupturu prstena, ali ostaje povezan s ostatkom jezgre, za razliku od sekvestracije, gdje dolazi do potpune separacije.

Klinička slika

Simptomi ekstruzije diska ovise o lokalizaciji i stupnju kompresije živčanih struktura. Najčešće manifestacije uključuju:

• Lokalnu bol u vratu ili donjem dijelu leđa
• Radikularnu bol (npr. išijas)
• Mišićnu slabost, parestezije
• Smanjene reflekse
• U težim slučajevima – sindrom kaude ekvine (hitan slučaj!)

Dijagnostika

Zlatni standard za dijagnozu je magnetska rezonanca (MR), koja jasno prikazuje strukturu diska, prisutnost ekstrudirane mase i njezin odnos prema neuralnim elementima.

CT skener može se koristiti kao dopuna, osobito kada je MR kontraindiciran. RTG ima ograničenu ulogu, ali može ukazivati na degenerativne promjene.

Liječenje

Liječenje ovisi o težini simptoma:

• Konzervativno liječenje (prva linija terapije): uključuje fizikalnu terapiju, analgetike, NSAR, kortikosteroide, mišićne relaksanse.
• Injekcijske terapije: epiduralne injekcije steroida mogu pomoći kod jakih radikularnih bolova.
• Kirurško liječenje: indicirano kod progresivne slabosti, neuspjeha konzervativne terapije ili kod sindroma kaude ekvine. Najčešće procedure su mikrodiscektomija i endoskopska discektomija.

Prognoza i rehabilitacija

Većina pacijenata doživljava poboljšanje uz konzervativno liječenje. Fizička aktivnost, kontrola tjelesne težine i pravilno držanje ključni su u prevenciji recidiva. Nakon kirurške intervencije, program rehabilitacije značajno doprinosi funkcionalnom oporavku.

Zaključak

Ekstruzija diska ozbiljno je, ali najčešće izlječivo stanje uz pravovremenu dijagnostiku i odgovarajući terapijski pristup. Napredak u radiološkim tehnikama i minimalno invazivnim procedurama omogućuje učinkovito liječenje i brz oporavak pacijenata.

Literatura

1. Fardon DF, Milette PC. Nomenclature and classification of lumbar disc pathology. Spine (Phila Pa 1976). 2001;26(5):E93-E113.
2. Modic MT, Ross JS. Lumbar degenerative disk disease. Radiology. 2007;245(1):43–61.
3. Chou R, Qaseem A, Snow V, et al. Diagnosis and treatment of low back pain: a joint clinical practice guideline. Ann Intern Med. 2007;147(7):478–491.
4. Deyo RA, Mirza SK. Clinical practice: herniated lumbar intervertebral disk. N Engl J Med. 2016;374(18):1763–1772.
5. Andersson GB. Epidemiological features of chronic low-back pain. Lancet. 1999;354(9178):581–585.

Kreiner DS, Hwang SW, Easa JE, et al. An evidence-based clinical guideline for the diagnosis and treatment of lumbar disc herniation with radiculopathy. Spine J. 2014;14(1):180–191.