Opekotina predstavlja povredu izazvanu nekim termičkim agensom kao što su toplota, kaustične materije, i električna struja. Kada ovakvi vanjski faktori prevazilaze granicu tolerancije organizma, dolazi do djelimičnog ili potpunog oštećenja tkiva. Najčešće su to povrede kože jer je koža najveći ljudski organ koji predstavlja vanjski omotač tijela. U slučaju težih opekotinskih povreda, oštećenja su mnogo opsežnija i ne zahvataju samo kožu. Pored lokalnih manifestacija, kod opekotina postoji mogućnost razvoja drugih, sistemskih i vitalnougrožavajućih, posljedica koje mogu dovesti i do smrtnog ishoda. Stoga, prepoznavanje i inicijalni tremtan opekotina je od iznimne važnosti za konačan ishod liječenja.

Opekotine mogu nastati direktnim izlaganjem vatri (plamenu), udisanjem vrelih isparavanja ili dima, u kontaktu sa vrelim predmetom (pegla, pećnica), ili indirektno trenjem od neki predmet, kao i ingestijom neke kaustične materije.

Opekotinske povrede se mogu podijeliti i prema vrsti uzročnog agensa na: oparotine (vrela tečnost, isparavanje), opekotine (vreo predmet, plamen), elektrokucijske povrede (uzrokovane električnom strujom), kauzom (nastaju djelovanjem kaustične materije) itd.

Stepen oštećenja zavisi od nekoliko faktora: jačina toplotnog izvora, dužina izloženosti, način povrjeđivanja, uzrast i komorbiditeti osobe i anatomske karakteristike osobe.

Klinička slika i simptomatologija direktno zavise od težine same opekotine koja se procjenjuje na osnovu tri elementa: zahvaćene površine, dubine i vrste opekotine. 

Površina opekotine se  izražava u odnosu na cjelokupnu površinu tijela (TBSA –total body surface area). Kod odraslih osoba najzastupljenije je Wallace-ovo pravilo „devetke“. Prema ovom pravilu po 9% od cjelokupne površine tijela nose glava i svaka ruka. Grudni koš i trbuh, leđa, kao i svaka noga nose po 18% od cjelokupne tjelesne površine. Genitalna regija iznosi 1%. Pored ovog pravila postoji i „pravilo dlana“ prema kojem jedan dlan se računa kao 1% tjelesne površine. U ovom slučaju se misli na dlan povrijeđene osobe, a ne ljekara ili neke druge osobe. Djeca posjeduju drugačije anatomske proporcije u odnosu na odrasle osobe, stoga se kod te populacije najčešće koristi Land-Broderova karta za procjenu opečene površine. 

Kada se govori o dubini opekotine, govori se o zahvaćenosti elemenata kože (epiderm, papilarni derm, retikularni derm, subkutis), kao i potkožnih struktura (mišići i kosti). Dubina opekotine se stratificira prema Boyer-ovoj skali. Ova stratifikacija pozanje 4 stepena opekotina. Opekotina I stepena je površinska opekotina koja zahvata samo epiderm i spontano prolazi kroz nekoliko dana, karakterišu je crvenilo kože, bol i otok. Opekotine IIA stepena zahvata epiderm i derm, dok IIB obuhvata epiderm i derm sa ostrvcima žlijezda. Karakterišu ih pojave bula i transudata, prisutnost ožiljka. Opekotine IIB stepena nose i rizik od ozbiljnijih komplikacija kao što je opekotinski šok. Opekotina III stepena zahvata sve slojeve kože i adnekse, pacijent je vitalno ugrožen, neophodna je transplantacija kože i ljekarski tretman.

Opekotina IV stepena uključuje sve simptome opekotine III stepena, još dodatno zahvata mišiće, kosti i tetive.

Tretman i kada potražiti hitnu medicinsku pomoć

Opekotine prvog stepena ne zahtijevaju ozbiljno liječenje. Ipak, važno je pregledati povrijeđenog i isključiti dublje opekotine. Ovakvoj osobi se savjetuje izbjegavanje postojećih izvora toplote koji su doveli do povrede. Potreban je lokalni tretman. Ipak, potrebno je posavjetovati se sa ljekarom ako opekotina zahvata veću površinu kože,te lice i velike zglobove poput koljena, članka, lakta, ramena, stopala. Nikada ne stavljati pamučne kuglice na opekotinu, jer se mala vlakna mogu zalijepiti na povredama i povećati rizik od infekcije. Takođe, izbjegavati kućne lijekove poput putera i jaja, jer oni nisu dokazano efikasni.

Opekotine II stepena su mnogo ozbiljnije od opekotina I stepena jer se oštećenje proteže izvan površnog sloja kože. Ova vrsta opekotina dovodi do pojave bula , koža postaje ekstremno crvena i upaljena. Neke se bule otvore davajući opekotini mokar izgled. Vremenom, preko rane može da se razvije , debelo, mekano tkivo nalik na krastu, zvano fibrinozni eksudat.

Zbog delikatne prirode ovih rana , održavanje rane čistom i adekvatno bandažiranje je neophodno za prevenciju infekcije. Ovo također pomaže da se opekotina brže zaliječi. Nekima treba više od 3 sedmice da zarastu , ali većina zarasta unutar 2-3 sedmice bez ožiljaka, ali često sa pigmentnim promjenama kože. Cilj obrade opekotine je smanjenje kontaminacije rane i omogućavanje najpovoljnijih uslova za spontano zacjeljivanje. Čišćenje se izvodi u uslovima antisepse i asepse. Opekotina drugog površnog stepena previja se zavojem sa pet slojeva: masna gaza, vlažna gaza, suha gaza, sterilna vata i sterilni zavoj.

Ovako postavljen zavoj omogućava optimalne uslove za spontano zarastanje, epitelizaciju, i uz nadzor i povremene kontrole može ostati nepromijenjen do 12, 14 dana. Opekotine do tada završavaju spontanu epitelizaciju i smatraju se izliječenim. Zavoj se ranije mijenja ako dođe do provlažavanja (omogućava nastanak infekcije), pojave infekcija. Znaci infekcije su crvenilo, pojačana bol, otok, temperatura, groznica, slabost i malaksalost. Po potrebi i u zavisnosti od izolovane bakterije u terapiji infekcije mogu se koristiti i penicilini. Svakako, potražiti hitnu medicinsku pomoć ako opekotina obuhvata veće područje kao npr: lice, ruke, stražnjicu, prepone, stopala.

Isključujući opekotine IV stepena, opekotine III stepena su najteže. Prouzrokuju najviše štete zahvatajući svaki sloj kože. Pogrešno je vjerovanje da one najviše bole. Kod ove vrste opekotina oštećene je toliko obimno da možda neće biti nikakve boli zbog oštećenja nerva. Zavisno od uzroka simptomi mogu uključivati: voštanu i bijelu boju, tamno smeđu boju, suha, mrtvi derm sa vidljivim tromboziranim krvnim sudovima kože, neelastična , kruta (kao obrađena koža). Bez operacije, ove rane zarastaju sa teškim ožiljavanjem i kontrakturama. Neophodna je transplantacija kože.

Indikacije za hitan medicinski tretman i neophodnu hospitalizaciju su:

• prisustvo opekotine IIA > 15% i IIB > 10% kože kod odraslih
• prisustvo IIA > 10% i IIB > 5% kože kod djece
• svaka opekotina III stepena
• inhalaciona opekotina
• cirkumferentna opekotina, elektrokucija
• zahvaćenost lica, šake, stopala, velikih zglobova, genitalne regije
• pacijenti sa hroničnim oboljenjima

Literatura

1. Patologija, Izdavač: Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu
   Autor: Mirjana Atanackovic i saradnici – http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za- pacijente/povrede-i-rane/opekline
2. https://www.svetmedicine.com/bol/hir/13-opekotine- combustio-opekotinska-bolest-opekotinski-sok
3. https://www.stetoskop.info/plasticna- hirurgija/opekotine–simptomi-lecenje-i-posledice
4. http://urgentna- medicina.blogspot.com/2013/01/opekotine.html?m