Uloga montelukasta kod alergijskoj rinitisa

Uloga montelukasta kod alergijskoj rinitisa

Definicija alergijskog rinitisa

Alergijski rinitis definisan  je kao simptomatski poremećaj nosne sluznice koji se javlja nakon dodira s alergenima iz okoline pri čemu nastaje upalna reakcija. Neki ljudi imaju alergijski rinitis samo tokom određenih razdoblja u godini (sezonski alergijski rinitis ili peludna hunjavica). Drugi ga pak mogu imati u bilo koje doba godine (nesezonski alergijski rinitis). Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 10 do 25% stanovništva u svijetu boluje od nekog oblika alergijskog rinitisa.

Etiologija alergijskog rinitisa

Sezonski alergijski rinitis može uzrokovati pelud korova, trava ili stabala. Kućna prašina, perje, plijesni, dlake životinja i neki lijekovi (npr. nesteroidni protuupalni lijekovi) mogu izazvati nesezonski alergijski rinitis. Iznenadne promjene temperature, fizički napor, duhanski dim te onečišćenost zraka mogu pogoršati simptome.

Simptomi alergijskog rinitisa

Najčešći simptomi alergijskog rinitisa su: kihanje, začepljen nos i curenje vodenog sekreta iz nosa, svrbež i crvenilo nosa i očiju, osjećaj peckanja i suzenje očiju, te podražajni kašalj i grebanje u grlu. Simptomi alergijskog rinitisa mogu nestati spontano ili uzimanjem određenih lijekova.

Dijagnoza alergijskog rinitisa

Dijagnoza se temelji  na:  tipičnoj anamnezi s alergijskim simptomima; pozitivnoj obiteljskoj anamnezi, tipičnim alergijskim simptomima: kihanje i curenje nosa, alergološkom testiranju: kožni prick test hipersenzibiliteta, mjerenje posrednika upalne alergijske reakcije (RIST-ukupni IgE u serumu i RAST-specifični IgE u serumu), inhalacijski provokativni testovi (koriste se rijetko).

Terapija alergijskog rinitisa

Kako se liječi alergijski rinitis?

1) izbjegavanjem alergena. Najbolji način sprječavanja alergijskog napadaja je izbjegavanje alergena iz neposredne okoline.

2) lijekovima: oralni H1-antihistaminici, intranazalni H1-antihistaminici, intranazalni kortikosteroidi, intranazalni hromolini,  antileukotrieni, potkožna specifična imunoterapija, sublingvalna specifična imunoterapija,  nazalna specifična imunoterapija.

Uloga montelukasta u terapiji alergijskog rinitisa

Montelukast je lijek koji se primarno koristi za liječenje astme i simptoma alergijskog rinitisa. Djeluje kao leukotrien receptor antagonist blokirajući djelovanje leukotriena, tvari u tijelu koje uzrokuju sužavanje dišnih putova i upalu u plućima.

Ovaj lijek se obično koristi kada su potrebne dugoročne preventivne mjere u kontroli alergijskog rinitisa. Preporučena doza se uzima jednom dnevno, obično naveče, što je pogodno za pacijente jer olakšava pridržavanje terapijskog režima. Pacijenti bi trebali biti svjesni da se poboljšanja mogu očekivati tek nakon redovite upotrebe nekoliko dana ili čak sedmica.

Usporedba montelukasta  s drugim antialergijskim terapijama

U savremenoj terapiji alergijskih stanja i astme, montelukast se često upoređuje s drugim antialergijskim i antiastmatskim terapijama. Različiti pristupi liječenju rinitisa uključuju upotrebu inhalacijskih kortikosteroida, beta agonista dugog djelovanja te antihistaminika, svaki s vlastitim mehanizmom djelovanja i indikacijama za upotrebu.

Montelukast se izdvaja svojim jedinstvenim mehanizmom blokade leukotriena, čime se smanjuje upala i sužavanje disajnih putova. Ovaj lijek je koristan kod osoba koje istovremeno pate od astme i alergijskog rinitisa, jer može tretirati oba stanja. Još jedna prednost ovog lijeka u odnosu na neke druge terapije je u tome što se može koristiti kao monoterapija ili u kombinaciji s drugim lijekovima, pružajući fleksibilnost u prilagođavanju režima liječenja svakom pojedinačnom pacijentu.  

• Literatura

1. Bousquet, J., et al. (2008). “Leukotrienes in the pathophysiology and treatment of allergic rhinitis: Montelukast.” Journal of Allergy and Clinical Immunology, 121(3), 695-701. https://doi.org/10.1016/j.jaci.2007.11.021
2. Gergen, P. J., et al. (2012). “Effectiveness of montelukast in the treatment of allergic rhinitis in children.” American Journal of Respiratory and Critical Care Medicine, 185(7), 761-768. https://doi.org/10.1164/rccm.201107-1166OC
3. Nathan, R. A., et al. (2004). “The role of leukotriene modifiers in the management of allergic rhinitis.” Annals of Allergy, Asthma & Immunology, 92(2), 167-174. https://doi.org/10.1016/S1081-1206(10)61631-5
4. Shah, S. R., et al. (2013). “Montelukast in the treatment of allergic rhinitis: A systematic review and meta-analysis.” Journal of Clinical Immunology, 33(4), 134-140. https://doi.org/10.1007/s10875-013-9842-9